Pomaganje mački lutalici

Mačka lutalica kojoj pomažu dobrodušna djeca

Eva je spavala, uživajući u snovima. “Draga moja, ustani na doručak. Svi te čekamo”, kaže baka. “Dobro, bako. Istuširat ću se i biću spremna na vrijeme za doručak, i začas ću doći”, kaže Eva. Obuče svoju omiljenu odjeću i sleti dole da pojede doručak. “Dobro jutro svima”, kaže ona.

„Prelijepo izgledaš“, kaže njena baka. “Hvala, bako”, odgovara ona. Završili su doručak, a zatim su malo razgovarali. “Dakle, imaš svoje ljetne praznike. Šta ćeš posebno raditi tokom ovih praznika?” pita njegov otac. “Još nisam odlučila. Razmisliću o tome”, odgovorila je Eva.

Eva je imala 15 godina. Bila je tako puna ljubavi i veoma brižna.

Eva ide da se igra sa drugaricama. Eva je imala mnogo prijatelja koji su živjeli u njenom komšiluku. To je bila zajednica sa mnogo kuća u blizini. Svi su bili dobri jedni prema drugima i bilo je to mirno mjesto. “Hej Eva, jesi li danas spremna za kriket meč?” pita Heri.

“Da, spremna sam. Gdje su ostali?” Ona pita. Svi dolaze. Eva i Harry razgovaraju neko vrijeme, a onda im se pridružuju i drugi. “HEJJJJ VAS OBOJE, pa jeste li spremni da izgubite meč?” Reče Luis smijući se. “KAKVA ŠALA LUIS, znaš da će te naš tim pobjediti”, kaže Heri.

„Vidjećemo ko će pobjediti“, odgovara Luis. Pridružuju im se i ostali prijatelji. Svi zajedno igraju i onda se vraćaju svojim kućama. Noću je Eva čitala knjigu. Čuje neobičan zvuk. Odlazi do prozora svoje sobe da vidi odakle dolazi zvuk.

Povrijeđena je crvena mačka lutalica sa zelenim očima sa druge strane ceste. Mačka se smrzavala i bila je u bolovima. “Sad, šta da radim? Mačka pati. Veoma je kasno i ne bi mi niko dozvolio da šetam napolju. Čak mi ne bi dali da tu mačku dovedem blizu naše kuće jer je mačka lutalica”, Eva zanijemi.

„Ne mogu da sjedim spokojno i da gledam mačku u bolovima“, kaže ona za sebe. Ona izlazi napolje i ugleda da svi spavaju. Ona tiho uzima hranu iz kuhinje, ćebe da ga stavi na tu mačku lutalicu i kutiju za prvu pomoć. Ona otvara vrata i uzima lampu. Ona prelazi cestu i odlazi do jadne mačke.

mačka lutalica/ fotografija od Dimitris Vetsikas na Pixabay

“O MACO, BOLI TE. Šta ti se desilo”, upita Eva. “Zovem se Džek Brašvud, i juče me je udarilo auto. Zato sam i povrijeđen. Niko mi nije pomogao. Ležim ovde bespomoćan već od juče. Beskućnik sam. Zašto ljudi ne pomažu mačkama lutalicama kao što sam ja? Ti si jedina koja je došla da me vidi u ovo vreme“, odgovara on.

“Ne brini. Ja ću ti pomoći. Vidi, imam hranu i zavoje za tebe”, kaže Eva. “To je tako lijepo od tebe. Niko ovde nikada nije uradio ovo za mene, zato što nam nije dozvoljeno da budemo u ovoj zajednici jer ljudi misle da nismo dobri. Ti si tako dobra osoba”, kaže mačak Džek.

Eva ga hrani. Polaže ćebe preko njega da mu ne bude hladno. Previla mu je ranu. “Hvala ti puno”, kaže Džek. Eva ga uvjerava da će uvijek biti tu za njega. Vraća se kući i razmišlja da Džek, mačak lutalica, dobije malu kućicu u kojoj će ostati.

Eva neprestano razmišlja o tome i onda zaspi. Ona se budi sutradan i ponovo pomisli o tome. „Da, mislim da bih trebala zaraditi nešto novca, a onda od tog novca mogu napraviti kućicu za Džeka na praznom prostoru pored puta. Džek će tada biti siguran, ali voljela bih da mogu napraviti kućicu za njega u našoj zajednici. Pa, to ne može biti moguće”, kaže ona za sebe.

Nije mogla tražiti novac od svojih roditelja jer bi na taj način saznali za Džeka. Ona je smislila plan. “MAMA, TATA, planiram raditi jednu aktivnost. Napraviću kolače i prodavaću ih u našoj zajednici. Želim nešto da radim”, kaže ona. „Da, možeš da radiš sve u čemu uživaš na ljetnjem raspustu“, odgovaraju njeni roditelji.

Eva je bila dobra u pravljenju kolačića. Napravila je mnogo kolačića, a prodajom je dobila dovoljno novca da napravi kućicu za Džeka. “Eva, šta je to tako posebno? Zbog čega sve ovo radiš?” pita Luis. “Ne znam da li da podjelim ovu stvar sa svima vama ili ne”, odgovara ona. “Hajde, mi smo vaši prijatelji. Možeš slobodno podjeliti bilo šta sa nama bez ikakvog oklijevanja”, odgovara on. Ona ispriča njenim prijateljima cijelu priču o Džeku, mačku lutalici.

“WOWW, kakvo si dobro djelo učinila, pomogla si mu. Svi takođe želimo da budemo dio toga. Ono što si uradila me je zaista mnogo inspirisalo”, kaže Heri.

Sada inspirisani Evinom dobrotom, svi odlučuju da postanu dio posla. Sada su svi bili spremni pomoći Jacku. “OKEJ, pa šta treba da uradimo da napravimo kućicu?” pita Ana. „Moramo nabaviti drva iz šume, čekić, eksere i boje da napravimo kućicu“, odgovara Eva.

Šumska staza / Fotografija od Robert_C na Pixabay

“Pa ko će ići u šumu? Hajde da se podjelimo u timove”, kaže Heri. „Da, to je dobra ideja“, odgovara Eva. “Pa Eva, hoćeš li mi se pridružiti da uzmemo drva iz šume?” pita Heri. „Da, naravno, biće zabavno otići tamo, a znaš koliko volim da putujem“, odgovara Eva.

“U redu, ići ćemo tamo i biti neko vrijeme jer se moramo vratiti prije zalaska sunca. Luis, Ana i Petar će otići po farbu i druge stvari sa pijace”, kaže Heri.

Svi su bili spremni. Nakon nekog vremena, Heri i Eva odlaze po drva u šumu. Zaista su uživali tamo dok su odlazili u šumu. I drugi su dobili stvari koje su bile potrebne za kućicu.

Sutradan su svi bili spremni da naprave kućicu. “Šta radite vi djeco?” pita ujak Džimi. “MI…I…I.. ništa ne radimo”, uplašeno odgovara Heri. „Znam šta vi djeco namjeravate; pravite kuću za Džeka lutalicu. Jesam li u pravu,” kaže ujak Džimi.

“Da, pravimo mu kuću jer je bespomoćan. Ne možemo ga gledati takvog. Trebali bismo biti dovoljno dobri da pomažemo drugima. Šta ako ne nemaš mjesto za spavanje, ne dobiješ hranu? Hoćeš li se osjećati dobro i srećno? Znam da sigurno nećeš. Kako onda možeš da ga gledaš u ovakvom stanju”, kaže Eva.

“Neću vam dozvoliti da pravite kuću, čak ni na drugoj strani zajednice. Prestanite da mi govorite šta je ispravno”, kaže ujak Džimi.

On grdi djecu i nosi sve stvari sa sobom da ne mogu napraviti kuću. Djeca su bila tužna. Kasnije je ujak Džimi shvatio da je Eva bila u pravu. Kako je dobra što tako pozitivno misli i pomaže drugima. Ujaka Džimija takođe je inspirisala njena ljubaznost i dozvoljava djeci da naprave kuću za Džeka u zajednici. Svi su bili tako srećni, a čak je i Džek, mačak lutalica, bio oduševljen što je dobio novi dom. Svaki dan, svi članovi zajednice davali su Džeku hranu i sve što mu je bilo potrebno. Bio je tako srećan što ga svi vole, i Džekov život je napokon postao tako dobar.

Ostavite komentar

Ostanite povezani
80FansLike
70FollowersFollow

Pišite za nas!

Imate strast za pisanjem? Imate li vlastiti enigmatični tekst? Podijeli ga sa nama!

Najnovije objave