enigma koja hoda i govori

Šta znači bezuslovna ljubav?! [Istinita priča]

Kako biste definisali izraz bezuslovna ljubav?

Za mnoge ljubav je čisto samoljublje. Sviđa im se pomisao da je bezuslovna ljubav dublji smisao života, razlog zbog kojeg postojimo. Zaljubljeni su u riječ “ljubav”, ali prema samom sebi.

Kada odmaknu malo dalje od sebe i otvore se drugima nudeći navodnu ljubav to često potraje kao prosječna svijeća. Svijeća polako počinje da se gasi onoga momenta kada suprotna strana odluči da se ponaša onako kako im ne odgovara. Onako kako oni ne vole, ili ne žele. Ne sviđa im se određeni postupak, ili način razmišljanja, a do juče je navodno sve bilo kako treba.

Ljubav počinje da se uslovljava nečim. Odjednom, sasvim neočekivano, postavlja se ultimatum. To je često viđen scenario, ili bolje rečeno kliše koji zvuči ovako:

  • “Ako nastaviš tako da se ponašaš završili smo.”
  • “Ako ne nastaviš tako biće sve okej.”
  • Ukoliko dođe do prekida kontakta dolazi i do one čuvene rečenice “ne volim te više”.

Da li bismo ovo mogli definisati kao čarobnu riječ “ljubav” , ili ipak ne?

Ako volimo nekoga, zaista, kako možemo odjednom prestati da ga volimo?

Ako nekoga voliš – voliš ga, prosto ga voliš jer si srećan zbog proste činjenice da ta osoba postoji, a ako ne voliš – onda ne voliš, niti si volio, niti ćeš voljeti.

Istinska ljubav ne poznaje ultimatum

Ultimatum u ljubavi je kao klasični “if then” programerski fazon. Kao da se radi o nekom poslu, a ne ljubavi. “Ako ti nešto meni, onda ću i ja nešto tebi. Ako ti mene voliš i ponašaš se “tako i tako”, onda ću i ja tebe da volim.”

Kao da pričamo o biznisu, a ne o takozvanoj ljubavi na koju se mnogi pozivaju, ali je ne razumiju. Samo izgovaraju tu riječ, ili su nešto pročitali o njoj, ali je nisu suštinski spoznali i shvatili.

Svi bi da budu voljeni, ali većina neće da voli, i konačno dozvolite mi da vam ispričam jednu priču o pravoj ljubavi.

Portugal avion
Fotografija od bilaleldaou na Pixabay

Bezuslovna ljubav u Portugalu

Neću vas zamarati detaljima zašto sam išao u Portugal, ali reći ću vam samo da je bio jedan seminar u pitanju. Nešto poput studentske razmjene za mlade iz cijele Evrope.

Putovao sam iz Bosne i Hercegovine, odakle sam i inače. Samo su mene primili na taj seminar iz moje države tako da sam putovao sam.

Sletio sam u Lisabonu i na aerodromu su se okupili ljudi koji su učestvovali na istom događaju. Tu smo se upoznali i nakon toga nas je autobus sa aerodroma odvezao do jednog malog i nevjerovatno simpatičnog sela pod nazivom “Vila da Marmeleira”.

U tom selu živi samo 450 ljudi. Jednom prilikom, nakon predavanja, cimer i ja smo igrali fudbal sa Portugalcima. To veče sam upoznao dosta neobičnih i kreativnih ljudi iz mnogih država. Pričali smo o svim mogućim temama, a dotakli smo se i čuvene teme oko koje se najviše svijet vrti.

Posebno interesantni momenti tokom višečasovnog filozofiranja odnosili su se na razgovor između mene i jednog mladog para iz okolice.

Razgovor se odvijao na način kao da se radi o putopisu tako što sam im postavljao pitanja koja se odnose na njihov privatni život, a oni su rado odgovarali na njih.

Njihova filozofija ljubavi mi je bila posebno zanimljiva , a ono što jesu baziraju , kako kažu, na osnovu određenih uvjerenja koja su ih formirala kao takve. Ona je hrišćanka, a on je agnostik i filozof.

“Koliko ste dugo zajedno?” – po govoru tijela dalo se zaključiti da će na moje pitanje oboje odgovoriti u isto vrijeme.

“Dvije godine.” – odgovorili su zaista u isto vrijeme kao iz topa kao što se kaže.

“Baš mi je drago zbog vas.” – nadovezao sam se na njihovu repliku.

“Da li se zaista volite ili ste zajedno iz dosade?” – direktno sam ih pitao bez okolišanja.

“Volimo se ljubavlju vječnom.” – odgovorila je ona, a on je klimnuo glavom da potvrdi da je saglasan s tim što je ona rekla.

“Kako biste vi definisali ljubav?” – To pitanje mi je mnogo važno.

“Ljubav je kada volite nekoga isključivo zbog njega i volite ga onako bezuslovno.” – rekla je ona.

“Gospod Isus Hrist u kojeg ona vjeruje i kojem ona vjeruje, a ja lično ne, on je rekao da treba da volimo svoje prijatelje ali i neprijatelje i da se molimo i za one koji nas progone.” – odgovori on.

“Lako je voljeti one koji vas vole, ali hajde voli i one koji te ne vole.” – nadovezao se.

Ta rečenica me kupila.

“…a zbog nje i onoga u šta vjeruje polako osjećam sve veću ljubav čak i prema nepoznatim ljudima, a tako i prema njoj naravno. Volim je onakvu kakva jeste, i volim je bez obzira na njene mane i vrline.” – dodao je.

“Volim te ljubavlju vječnom.” – dobacuje ona.

“Volim i ja tebe.” – odgovara joj.

“Kada imam Boga u svom srcu onda volim sve ljude bez razloga. Volim ih lično, kao što i nas Bog bezuslovno voli. Sve nas ponaosob”. – dodala je ona.

“Mnogi ljudi su u subjektivnoj relaciji prema nama i navodno vole nas, ali zapravo vole samo sebe, ili nas kao vole zbog izraza bezuslovna ljubav koja tako dobro zvuči, ili nas simpatišu zbog nekog određenog interesa ili sigurnosti koju pružamo jedno drugome, ali to nije ljubav. Ljubav je kada volite nekoga onako bezuslovno, bez posebnog razloga, samo zbog onoga šta ta osoba jeste, a ne da volite iluziju o toj osobi iz vaše glave.” – nadovezao se opet on.

“Upravo! Ta iluzija ste vi, a ne ta osoba, ne projektuje sebe drugima. Ljubav nije takva. Ljubav je dobroćudna, ne traži svoje samo voli, sve vjeruje i svemu se nada, sve strpljivo podnosi, ne pamti tuđe zlo, lako im oprašta, nikad se ne raduje zlu i nepravdi, nije nepristojna, raduje se istini, voli je, voli svakoga i nije uslovljena ponašanjem drugih. Prosto voli.” – odgovara ona na kraju.

“Nemam šta dodati osim svaka vam čast ljudi. Drago mi je zbog vas.” – nadovezao sam se.

Prava ljubav nije uslovljena ponašanjem drugih

Ovo je prava i iskrena ljubav, ona bezuslovna, bez skrivenog i lukavog ultimatuma.

Ona prirodna, čista, iskrena i savršena. Kao kod djece, ali ovaj put odrasle i zrele.

Ko voli on jednostavno voli i ne može da prestane da voli bez obzira na sve. Na takvu osobu ne utiče ponašanje drugih. On ih prosto voli i ne mogu ništa učiniti da to promjene.

Ako navodno prestane da ih voli onda nikada i nije iskreno volio.

U tom slučaju, volio je samo iluziju koja je refleksija vlastitog samoljublja koje se očituje u svakom mogućem obliku sebičnosti, gordosti i izopačenog poimanja ljubavi.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ostanite povezani
74FansLike
84FollowersFollow

Pišite za nas!

Imate strast za pisanjem? Imate li vlastiti enigmatični tekst? Podijeli ga sa nama!

Najnovije objave